Sklapanje u Indiji, emisije diljem Azije: kako stvarno izgleda lanac opskrbe iPhonea 18

Prema izvještajima, sve više iPhonea 18 sklapa se u Indiji, pa je lako zaključiti: više sklapanja u Indiji znači i ekološki prihvatljiviji telefon. No tu logika preskače ključan korak. iPhone 18 nastaje unutar razgranatog azijskog tehnološkog sustava: čip dolazi iz jedne zemlje, zaslon i memorija iz drugih, a senzor kamere, baterije, tiskane ploče i sirovine iz još nekoliko njih.

Oznaka o sklapanju govori gdje je telefon posljednji put dovršen, ali ne otkriva cijelu priču. Apple je zasad potvrdio samo događaj 9. rujna 2026., ne i službene tehničke podatke za iPhone 18. Sve konkretne brojke u nastavku temelje se na izvještajima, a ne na konačnim objavama. U nastavku pogledaj gdje zapravo nastaje okolišni otisak iPhonea i zašto je ta karta važnija od zemlje navedene na kutiji.

Završno sklapanje privlači najviše pažnje. Vidljivo je, politički važno, a tvrtke po potrebi upravo tu fazu lanca opskrbe mogu najbrže premjestiti, zato je pomak prema Indiji sam po sebi postao vijest. No najskuplji i najzahtjevniji procesi odvijaju se ranije: izrada čipova, proizvodnja zaslona i memorije, tiskane ploče i integriranih krugova, prerada materijala za baterije i izrada kućišta.

Analiza životnog ciklusa Fairphonea Gen 6 pokazala je da je glavna ploča odgovorna za oko polovicu ukupnog okolišnog otiska, pri čemu proizvodnja integriranih krugova nosi najveći udio. Iako ta brojka vrijedi za konkretan model, obrazac se ponavlja u cijeloj industriji: tvornica čipova ima veći utjecaj od odvijača. Appleovo preusmjeravanje iz Kine zato je prije svega politička i operativna diversifikacija. Potrošnja ugljika zasebno je pitanje, a na njega zemlja sklapanja sama po sebi ne daje odgovor.

Telefon zapravo ima tri različite adrese, a svaka odgovara na drugo pitanje. Podrijetlo tvrtke odnosi se na dizajn i intelektualno vlasništvo: za iPhone je to SAD. Podrijetlo sklapanja znači gdje je uređaj fizički sastavljen: sve češće između Kine i Indije, uz manji obujam na drugim tržištima. Ugljično podrijetlo obuhvaća cijelu mrežu komponenti: Tajvan, Južnu Koreju, Japan, kopnenu Kinu te logističke i proizvodne centre diljem jugoistočne Azije.

Širi opskrbni lanac za iPhone uključuje otprilike 2.700 dijelova od 187 dobavljača iz 28 zemalja, prema Appleovim vlastitim podacima. Ta brojka pokazuje zemljopisnu širinu, ali ne otkriva koliko svaka zemlja stvarno doprinosi proizvodnji: država s jednom malom tvornicom za testiranje i država s golemom tvornicom baterija računaju se jednako. Oznaka zemlje zato govori samo o mjestu sklapanja, ne i o stvarnoj klimatskoj pozadini.

Svaka komponenta koju glasine povezuju s iPhoneom 18 vodi prema drukčijem dijelu karte. Čip A20 ili A20 Pro, navodno temeljen na 2-nanometarskom procesu, upućuje na Tajvan, gdje rade napredne tvornice poluvodiča za takvu tehnologiju. Prema novim informacijama, Appleov vlastiti modem C2, koji zamjenjuje ranije Qualcommove modeme, također traži sofisticiranu tvornicu, a takvih je na svijetu tek nekoliko. OLED zaslon i memoriju najčešće isporučuju Samsung i SK hynix iz Južne Koreje.

Senzori kamere vode prema japanskoj optičkoj industriji, a baterije i tiskane ploče prema kineskim tvornicama elektronike, dok su centri za pakiranje i testiranje raspoređeni po Maleziji, Singapuru, Filipinima i Tajlandu. To nisu eksplicitni podaci za iPhone 18, nego obrazac karakterističan za posljednje generacije, i zasad nema znakova da će ga novi model promijeniti.

Premještanje sklapanja u Indiju širi rizik na više tržišta, ali 2-nanometarski A20 čip vuče u suprotnom smjeru: sve se više oslanja na nekolicinu ključnih tvornica koje mogu proizvoditi na toj razini, a takvih je trenutačno samo nekoliko u svijetu. Isti potez tako može diversificirati jednu fazu opskrbnog lanca, a drugu učiniti ovisnijom nego ikad prije.

TSMC, glavna tvornica Appleovih naprednih čipova, za svoj N2 proces navodi do 15% više brzine ili 30% manju potrošnju energije, nikad oboje istodobno, i to nije jamstvo za kompletan telefon. Taj čip zato nosi tri značenja: konkretan napredak i uštedu za korisnika, pristup rijetkoj tehnološkoj infrastrukturi za Apple, ali i novu kritičnu točku na vrhu lanca opskrbe. Više država za sklapanje ne znači nužno da je najvažnija faza postala otpornija.

Samsung ima najviše vlastite proizvodnje: poluvodiče, memoriju, zaslone i gotove uređaje. To im daje veću kontrolu, primjerice Galaxy S26 Ultra s Privacy Display zaslonom moguć je upravo zahvaljujući takvoj internoj ekspertizi, ali znači i da se njihove proizvodne emisije i potrošnja energije izravno vide u izvještajima. Samsungov sektor poluvodiča sam je 2025. prijavio oko 13,8 milijuna tona CO2 ekvivalenta, Scope 1 i 2, uključujući plinove visoke stakleničke moći poput NF3, PFC-ova i SF6.

Apple i Google većinu proizvodnje povjeravaju partnerima, pa se industrijske emisije uglavnom pojavljuju u Scope 3, što znači u cijelom lancu opskrbe, a ne samo u pogonima samih tvrtki. Apple je 2025. objavio ukupno oko 15,3 milijuna tona CO2 ekvivalenta, zajedno za proizvodnju, prijevoz i korištenje uređaja. Google je izvijestio o oko 18,85 milijuna tona, pri čemu prevladavaju podatkovni centri i infrastruktura u oblaku, više nego Pixel telefoni.

Xiaomi je za 2025. prijavio samo 0,333 milijuna tona izravnih operativnih emisija, što je u usporedbi s ostalima nepotpuna slika. Sve veća automatiziranost pogona otvara i novo pitanje: preciznija proizvodnja i veća propusnost nisu jamstvo da je struja koja ih pokreće doista zelena, a Xiaomi još ne objavljuje detaljan otisak na razini uređaja.

Te brojke same po sebi ne rangiraju telefone. Samsungova integracija može ga na papiru učiniti ‘prljavijim’, dok outsourcing kod Applea i Googlea istu emisiju može gurnuti izvan njihovih godišnjih izvještaja. No nijedna od tih pozicija sama po sebi ne dokazuje koji model stvarno ima manji otisak.

Više sklapanja u Indiji i Vijetnamu donosi mjerljive prednosti: bolji pristup tržištu, manju koncentraciju u jednoj državi, političko ublažavanje rizika i bližu vezu s dvama najbrže rastućim svjetskim tržištima pametnih telefona. Analitičari iz Counterpointa predviđaju da će Indija 2026. držati oko 26% globalnih isporuka iPhonea, što je velik skok u odnosu na 6% iz 2022. Ipak, to je projekcija, a ne jamstvo.

Ono što te prednosti još ne uključuju jest lokalna proizvodnja naprednih čipova, domaća opskrba zaslonima i memorijom te neovisna prerada materijala za baterije. Bez toga ukupni ugljični otisak uređaja neće automatski pasti samo zato što mu je promijenjena posljednja adresa. Nije isključeno da će Indija ili Vijetnam s vremenom privući dobavljače komponenti, kao što su to učinila neka druga industrijska središta, ali to se još nije dogodilo i ne treba uzimati zdravo za gotovo.

Ako pitanje sklapanja guraš dovoljno daleko unatrag, više ne dolaziš do država s tvornicama, nego do država s rudnicima. Prema procjenama Geološkog instituta SAD-a za 2025.: Demokratska Republika Kongo daje oko 70% svjetskog kobalta, Indonezija proizvodi oko dvije trećine ukupnog nikla, a litij dolazi uglavnom iz Australije, Kine i Čilea. Kina je iskopala 69% rijetkih zemnih metala, a prema Međunarodnoj energetskoj agenciji rafinirala je više od 90% svjetskog grafita, galija i magneta visokih performansi.

Te brojke ne mogu dokazati iz kojih je zemalja točno došao materijal za tvoj iPhone, ali pokazuju nešto jednostavno i tvrdoglavo: promjena mjesta na kojem se zavrne posljednji vijak ne mijenja mjesto na kojem je sirovina iskopana. Pravi put vodi od rudnika, preko rafinerije i obrade materijala, do ćelije ili dijela, zatim do sklapanja i naposljetku do police trgovine. Sklapanje je tek zadnji korak.

Apple je 2025. objavio više od 20 gigavata obnovljivih kapaciteta kod svojih dobavljača, uz više od 38 milijuna megavatsati čiste energije. No što se zapravo krije iza tih brojki? Otprilike 55% otpada na certifikate za obnovljivu energiju, 39% na izravne ugovore o otkupu struje, a samo 2% na stvarnu proizvodnju obnovljive energije na lokaciji.

Te kategorije nisu jednake. Ako gledaš što najviše mijenja stvarnu potrošnju elektrane, na vrhu su solarni paneli i vjetroturbine na krovu tvornice, zatim nova ulaganja koja izravno povećavaju proizvodnju, nakon toga dugoročni ugovori s novim projektima, pa certifikati s čvrstom vremenskom i geografskom vezom, a tek na kraju certifikati kupljeni bez obzira na stvarne elektrone. Certifikati nisu lažni, ali slabije dokazuju stvarnu promjenu na terenu nego fizički solarni paneli iznad pogona. Samsung koristi sličan miks certifikata i ugovora u svojim proizvodnim lokacijama u Vijetnamu, Kini, Indiji, Turskoj i Egiptu.

Apple navodi da je prijevoz brodom najmanje 95% čišći od zračnog prijevoza, a kombinirane rute more-zrak još su bolje od isključivo zračnog prijevoza. Nova Appleova ambalaža omogućuje da na svaku paletu stane više uređaja, pa isti broj telefona traži manje vožnji i brodova, što jest stvaran napredak u optimizaciji.

Međutim, ukupne emisije iz transporta Appleovih proizvoda porasle su 2025., s oko 1,95 na 2,37 milijuna tona CO2 ekvivalenta, što je povećanje od oko 22%, i to unatoč kompaktnijoj ambalaži. Manja kutija ne može nadoknaditi veće isporuke ako se velik dio uređaja i dalje prevozi zrakom. Za iPhone 18 još nema točnih podataka o transportu. Konačnu brojku zato treba usporediti s ovim trendom, a ne samo s promotivnim naslovom o pakiranju.

Je li Apple službeno potvrdio iPhone 18? Ne. Potvrđen je samo događaj 9. rujna 2026. Izvještaji sugeriraju da Pro modeli dolaze prvi, dok bi obični iPhone 18 mogao kasniti do proljeća 2027., zato sve tehničke podatke iz ovog teksta treba shvatiti kao neslužbene.

Znači li sklapanje iPhonea 18 u Indiji da je ekološkiji? Ne samo po sebi. Sklapanje je samo jedna faza, a najveći dio emisija dolazi iz proizvodnje čipova, zaslona i baterije, što se događa ranije i u sasvim drugim državama.

Čiji je lanac opskrbe najodrživiji: Apple, Samsung, Google ili Xiaomi? Ne postoji pouzdano rangiranje samo na temelju ukupnih emisija. Vertikalni način proizvodnje mijenja gdje se emisije prikazuju u službenim izvještajima, ali ne znači da su automatski manje ili veće.

Jesu li Appleove tvrdnje o korištenju obnovljive energije stvarne? Kapacitet je stvaran i objavljen: više od 20 gigavata kod dobavljača u 2025. No sastav je drukčiji: oko 55% otpada na certifikate, a samo 2% na stvarnu proizvodnju u pogonu, što je slabija potvrda od solarnih panela na krovu.

Koliko CO2 štedi kupnja obnovljenog uređaja? Francuska ADEME procjenjuje oko 24,6 kg CO2 ekvivalenta i 76,9 kg manje iskorištavanja sirovina po godini korištenja u odnosu na novi telefon, pod uvjetom da uređaj doista dobije dug vijek trajanja.

Što bi dokazalo da je iPhone 18 ekološkiji od iPhonea 17? Službeni podaci za životni ciklus koji pokazuju manji otisak za konkretan model istog kapaciteta, mjeren istom metodom. Veći udio reciklirane plastike ili nova lokacija sklapanja sami po sebi nisu dovoljni dokazi.