Sklapanje u Indiji, emisije diljem Azije: stvarni lanac opskrbe iPhonea 18

Prema izvještajima, sve se veći dio iPhonea 18 sklapa u Indiji. Zaključak se nameće sam: više sklapanja u Indiji znači ekološki prihvatljiviji telefon. No taj zaključak preskače važan korak. iPhone 18 sklopljen u Indiji i dalje je proizvod razgranatog azijskog tehnološkog sustava: čip dolazi iz jedne zemlje, zaslon i memorija iz drugih, a senzori kamere, baterijske ćelije, tiskane ploče i minerali iz još nekoliko njih.

Oznaka o sklapanju otkriva posljednju tvornicu, ne i podrijetlo cijelog telefona. Apple je u rujnu 2026. predstavio iPhone 18 Pro i Pro Max, ali ne objavljuje popis tvornica ni dobavljača za svaki model. Brojke o lancu opskrbe koje slijede zato se temelje na izvještajima i nisu konačno potvrđene. U nastavku pratimo gdje nastaje okolišni utjecaj iPhonea i zašto je ta karta važnija od zemlje navedene na kutiji.

Završno sklapanje privlači najviše pažnje. Vidljivo je, politički važno, a tvrtke po potrebi upravo tu fazu lanca opskrbe mogu najbrže premjestiti, zato je pomak prema Indiji sam po sebi postao vijest. No najskuplji i najzahtjevniji procesi odvijaju se ranije: izrada čipova, proizvodnja zaslona i memorije, tiskane ploče i integriranih krugova, prerada materijala za baterije i izrada kućišta.

Analiza životnog ciklusa Fairphonea Gen 6 pokazala je da je glavna ploča odgovorna za oko polovicu ukupnog okolišnog otiska, pri čemu proizvodnja integriranih krugova nosi najveći udio. Iako ta brojka vrijedi za konkretan model, obrazac se ponavlja u cijeloj industriji: tvornica čipova ima veći utjecaj od odvijača. Appleovo preusmjeravanje iz Kine zato je prije svega politička i operativna diversifikacija. Potrošnja ugljika zasebno je pitanje, a na njega zemlja sklapanja sama po sebi ne daje odgovor.

Telefon zapravo ima tri različite adrese, a svaka odgovara na drugo pitanje. Podrijetlo tvrtke odnosi se na dizajn i intelektualno vlasništvo: za iPhone je to SAD. Podrijetlo sklapanja znači gdje je uređaj fizički sastavljen: sve češće između Kine i Indije, uz manji obujam na drugim tržištima. Ugljično podrijetlo obuhvaća cijelu mrežu komponenti: Tajvan, Južnu Koreju, Japan, kopnenu Kinu te logističke i proizvodne centre diljem jugoistočne Azije.

Širi opskrbni lanac za iPhone uključuje otprilike 2.700 dijelova od 187 dobavljača iz 28 zemalja, prema Appleovim vlastitim podacima. Ta brojka pokazuje zemljopisnu širinu, ali ne otkriva koliko svaka zemlja stvarno doprinosi proizvodnji: država s jednom malom tvornicom za testiranje i država s golemom tvornicom baterija računaju se jednako. Oznaka zemlje zato govori samo o mjestu sklapanja, ne i o stvarnoj klimatskoj pozadini.

Svaka komponenta iPhonea 18 vodi do drugog mjesta na karti. Čip A20 Pro, za koji je Apple potvrdio da se proizvodi 2-nanometarskim procesom, upućuje na Tajvan: ondje se nalaze napredne tvornice sposobne za takvu proizvodnju. Appleov vlastiti modem C2 zamjenjuje Qualcommove modeme iz ranijih modela. I za njega je potrebna tvornica čipova, a pogona takve preciznosti u svijetu je tek nekoliko. Prema izvještajima, OLED zaslon i memorija upućuju na Južnu Koreju, gdje se u pogonima Samsunga i SK hynixa odvija velik dio svjetske proizvodnje naprednih zaslona i memorije.

Senzori kamera upućuju na japansku industriju specijaliziranu za poluvodiče i optiku. Baterijske ćelije i tiskane ploče vode prema gustoj mreži proizvođača baterija i elektronike u kopnenoj Kini, a centri za pakiranje i testiranje raspoređeni su po Maleziji, Singapuru, Filipinima i Tajlandu. Nijedan od tih podataka nije objavljen baš za iPhone 18. Riječ je o obrascu poznatom iz novijih generacija iPhonea, a zasad ništa ne upućuje na to da će iPhone 18 biti iznimka.

Premještanje sklapanja u Indiju širi rizik na više tržišta, ali 2-nanometarski A20 čip vuče u suprotnom smjeru: sve se više oslanja na nekolicinu ključnih tvornica koje mogu proizvoditi na toj razini, a takvih je trenutačno samo nekoliko u svijetu. Isti potez tako može diversificirati jednu fazu opskrbnog lanca, a drugu učiniti ovisnijom nego ikad prije.

TSMC, glavna tvornica Appleovih naprednih čipova, za svoj N2 proces navodi do 15% više brzine ili 30% manju potrošnju energije, nikad oboje istodobno, i to nije jamstvo za kompletan telefon. Taj čip zato nosi tri značenja: konkretan napredak i uštedu za korisnika, pristup rijetkoj tehnološkoj infrastrukturi za Apple, ali i novu kritičnu točku na vrhu lanca opskrbe. Više država za sklapanje ne znači nužno da je najvažnija faza postala otpornija.

Samsung ima najviše vlastite proizvodnje: poluvodiče, memoriju, zaslone i gotove uređaje. To im daje veću kontrolu, primjerice Galaxy S26 Ultra s Privacy Display zaslonom moguć je upravo zahvaljujući takvoj internoj ekspertizi, ali znači i da se njihove proizvodne emisije i potrošnja energije izravno vide u izvještajima. Samsungov sektor poluvodiča sam je 2025. prijavio oko 13,8 milijuna tona CO2 ekvivalenta, Scope 1 i 2, uključujući plinove visoke stakleničke moći poput NF3, PFC-ova i SF6.

Apple i Google većinu proizvodnje povjeravaju partnerima, pa se industrijske emisije uglavnom pojavljuju u Scope 3, što znači u cijelom lancu opskrbe, a ne samo u pogonima samih tvrtki. Apple je 2025. objavio ukupno oko 15,3 milijuna tona CO2 ekvivalenta, zajedno za proizvodnju, prijevoz i korištenje uređaja. Google je izvijestio o oko 18,85 milijuna tona, pri čemu prevladavaju podatkovni centri i infrastruktura u oblaku, više nego Pixel telefoni.

Xiaomi je za 2025. prijavio samo 0,333 milijuna tona izravnih operativnih emisija, što je u usporedbi s ostalima nepotpuna slika. Sve veća automatiziranost pogona otvara i novo pitanje: preciznija proizvodnja i veća propusnost nisu jamstvo da je struja koja ih pokreće doista zelena, a Xiaomi još ne objavljuje detaljan otisak na razini uređaja.

Te brojke same po sebi ne rangiraju telefone. Samsungova integracija može ga na papiru učiniti ‘prljavijim’, dok outsourcing kod Applea i Googlea istu emisiju može gurnuti izvan njihovih godišnjih izvještaja. No nijedna od tih pozicija sama po sebi ne dokazuje koji model stvarno ima manji otisak.

Više sklapanja u Indiji i Vijetnamu donosi mjerljive prednosti: bolji pristup tržištu, manju koncentraciju u jednoj državi, političko ublažavanje rizika i bližu vezu s dvama najbrže rastućim svjetskim tržištima pametnih telefona. Analitičari iz Counterpointa predviđaju da će Indija 2026. držati oko 26% globalnih isporuka iPhonea, što je velik skok u odnosu na 6% iz 2022. Ipak, to je projekcija, a ne jamstvo.

Ono što te prednosti još ne uključuju jest lokalna proizvodnja naprednih čipova, domaća opskrba zaslonima i memorijom te neovisna prerada materijala za baterije. Bez toga ukupni ugljični otisak uređaja neće automatski pasti samo zato što mu je promijenjena posljednja adresa. Nije isključeno da će Indija ili Vijetnam s vremenom privući dobavljače komponenti, kao što su to učinila neka druga industrijska središta, ali to se još nije dogodilo i ne treba uzimati zdravo za gotovo.

Ako pitanje sklapanja guraš dovoljno daleko unatrag, više ne dolaziš do država s tvornicama, nego do država s rudnicima. Prema procjenama Geološkog instituta SAD-a za 2025.: Demokratska Republika Kongo daje oko 70% svjetskog kobalta, Indonezija proizvodi oko dvije trećine ukupnog nikla, a litij dolazi uglavnom iz Australije, Kine i Čilea. Kina je iskopala 69% rijetkih zemnih metala, a prema Međunarodnoj energetskoj agenciji rafinirala je više od 90% svjetskog grafita, galija i magneta visokih performansi.

Te brojke ne mogu dokazati iz kojih je zemalja točno došao materijal za tvoj iPhone, ali pokazuju nešto jednostavno i tvrdoglavo: promjena mjesta na kojem se zavrne posljednji vijak ne mijenja mjesto na kojem je sirovina iskopana. Pravi put vodi od rudnika, preko rafinerije i obrade materijala, do ćelije ili dijela, zatim do sklapanja i naposljetku do police trgovine. Sklapanje je tek zadnji korak.

Apple je 2025. objavio više od 20 gigavata obnovljivih kapaciteta kod svojih dobavljača, uz više od 38 milijuna megavatsati čiste energije. No što se zapravo krije iza tih brojki? Otprilike 55% otpada na certifikate za obnovljivu energiju, 39% na izravne ugovore o otkupu struje, a samo 2% na stvarnu proizvodnju obnovljive energije na lokaciji.

Te kategorije nisu jednake. Ako gledaš što najviše mijenja stvarnu potrošnju elektrane, na vrhu su solarni paneli i vjetroturbine na krovu tvornice, zatim nova ulaganja koja izravno povećavaju proizvodnju, nakon toga dugoročni ugovori s novim projektima, pa certifikati s čvrstom vremenskom i geografskom vezom, a tek na kraju certifikati kupljeni bez obzira na stvarne elektrone. Certifikati nisu lažni, ali slabije dokazuju stvarnu promjenu na terenu nego fizički solarni paneli iznad pogona. Samsung koristi sličan miks certifikata i ugovora u svojim proizvodnim lokacijama u Vijetnamu, Kini, Indiji, Turskoj i Egiptu.

Apple navodi da je prijevoz brodom najmanje 95% čišći od zračnog prijevoza, a kombinirane rute more-zrak još su bolje od isključivo zračnog prijevoza. Nova Appleova ambalaža omogućuje da na svaku paletu stane više uređaja, pa isti broj telefona traži manje vožnji i brodova, što jest stvaran napredak u optimizaciji.

Međutim, ukupne emisije iz transporta Appleovih proizvoda porasle su 2025., s oko 1,95 na 2,37 milijuna tona CO2 ekvivalenta, što je povećanje od oko 22%, i to unatoč kompaktnijoj ambalaži. Manja kutija ne može nadoknaditi veće isporuke ako se velik dio uređaja i dalje prevozi zrakom. Za iPhone 18 još nema točnih podataka o transportu. Konačnu brojku zato treba usporediti s ovim trendom, a ne samo s promotivnim naslovom o pakiranju.

Je li Apple službeno potvrdio iPhone 18? Djelomično. iPhone 18 Pro i Pro Max u prodaji su od 18. rujna 2026., dok se standardni iPhone 18 prema izvještajima očekuje u proljeće 2027. Apple ne objavljuje podatke o lancu opskrbe po modelima, pa sve ovdje navedene brojke o njemu dolaze iz izvještaja, a ne iz službenih objava.

Znači li sklapanje iPhonea 18 u Indiji da je ekološki prihvatljiviji? Ne samo po sebi. Sklapanje je tek jedna od brojnih faza. One s najvećim emisijama ugljika, proizvodnja čipova, zaslona i baterija, odvijaju se ranije i u sasvim drugim zemljama.

Tko ima najodrživiji lanac opskrbe: Apple, Samsung, Google ili Xiaomi? Samo na temelju ukupnih emisija nije moguće sastaviti pouzdanu ljestvicu. Vertikalna integracija utječe na to gdje se emisije iz proizvodnje bilježe u izvještajima same tvrtke, ali ne znači da one nestaju.

Jesu li Appleove tvrdnje o korištenju obnovljive energije u proizvodnji točne? Kapacitet je stvaran i objavljen: dobavljači su 2025. imali više od 20 gigavata obnovljivih kapaciteta. No u toj kombinaciji oko 55 % otpada na certifikate, a samo 2 % na proizvodnju energije u samim pogonima. Certifikati su slabije jamstvo od solarnih panela same tvornice.

Koliko CO₂ štedi kupnja obnovljenog telefona? Prema procjeni francuske agencije ADEME, u odnosu na kupnju novog telefona svaka godina korištenja obnovljenoga znači oko 24,6 kg emisija u ekvivalentu CO₂ manje i 76,9 kg sirovina koje nije trebalo vaditi, pod uvjetom da telefon dugo ostane u upotrebi nakon obnove.

Što bi dokazalo da je iPhone 18 ekološki prihvatljiviji od iPhonea 17? Dokaz bi bio potvrđen podatak o okolišnom otisku tijekom cijelog životnog ciklusa konkretnog modela iPhonea 18, niži od onoga za iPhone 17 s jednakim kapacitetom pohrane i izmjeren istom metodom. Veći udio recikliranih materijala to ne dokazuje. Ni nova zemlja sklapanja sama po sebi.